Izazov validacije i autentifikacije kako fizičkih tako i pravnih lica značajno decenijama usložnjava poslovne procese vezane za pružanje raznih usluga. Zakonska regulativa vezana za upravu ali i privredu, bankarski i druge sektore, trenutno insistira na fizičkom dolasku, ugovori moraju biti fizički potpisani a pravna lica i dalje koriste instrument pečata iako je sam koncept generalno prevazićen prije par decenija. Čak i uz sve navedene mjere kontrole i opreza, ovi mehanizmi su konzervatnvni i više čak ni ne ispunjavaju svoju primarnu zadaću te su zloupotrebe prisutne i primjera je bezbroj, posljednji u Crnoj Gori kada je neovlašćeno lice pogrešno identifikovano i isplaćeno mu je 2 miliona evra sa računa klijenta banke.

Zašto onda ne izlazimo iz konvencionalnog i te uhodane zone komfora? Znamo li šta ustvari znači elektronski potpis i kako on zaista funkcioniše? e-Potpis nam omogućava ne samo da nedvosmisleno potvrdimo svoj identitet u elektronskoj komunikaciji bilo da se radi o dolumentima ili pristupu elektronskim servisima, nego omogućava i integritet i nepromjenjivost izvornog dokumenta, pruža nam pratljivost dokumenata, broja izrađenih kopija, upravljanje ovlašćenima i mnogo naprednih opcija. Demistrifikacija e-potpisa i njegova popularizacija promjeniće naš odnos prema poslovanju i komunikaciji sa upravom, a sve nadalje i naš način života gdje ćemo osjetiti sve benefite modernih tehnologija za uštedu vremena i troškova koji su nas često odbijali da realizujemo svoje incijative.