U trenutku kada se pojam umjetne inteligencije (AI) koristi kao poslovni buzzword u gotovo svakom sektoru – od marketinga do proizvodnje, od ljudskih resursa do javne uprave – postavlja se pitanje koje određuje snagu AI: da li je dovoljno znati šta AI može, ili je presudno znati kako i kada ga u potpunosti iskoristiti? Ako nam AI trenutno služi za pisanje elokventnijih e-mailova – koliki dio njenog potencijala zapravo ostaje neiskorišten?

Tu se otvara prostor za dublju perspektivu – onu koja ne posmatra AI kao tehničku sofisticiranost, već kao strateški izazov za menadžment. To je tačka koju u svom istraživanju definišem kao poslovni singularitet – prag u kojem AI više nije dodatak sistemu, već postaje njegova strateška srž.

Tradicionalno, singularitet opisuje trenutak kada tehnologija nadmašuje čovjeka. No, u menadžmentu je važnije pitanje: kada organizacije dostižu vlastiti singularitet? Odnosno, kada AI prelazi iz pukog potencijala u sredstvo za donošenje odluka, optimizaciju procesa i sticanje konkurentske prednosti?

U svom magistarskom radu “Singularitet kroz prizmu poslovanja u BiH: Snaga umjetne inteligencije oblikovana i uvjetovana odlukama menadžera, implementacijom i organizacijskim kompetencijama”, analiziram singularitet kao organizacijsku opciju, ne kao tehničku neizbježnost. Potencijal AI-a nije sporan – sporan je stepen njegove iskorištenosti, koji zavisi ne od tehnologije, već od zrelosti menadžmenta da AI prepozna i koristi kao strateški resurs.

Istraživanje pokazuje da u post-tranzicijskim ekonomijama poput BiH, glavna prepreka nije tehnologija, već nedostatak povjerenja, znanja i sistemske pripreme. AI se često implementira fragmentarno, bez strategije, što rezultira gubitkom vrijednosti. Singularitet se ne dostiže kada “nabavimo AI”, već kada znamo upravljati njegovim kapacitetima – kada analitika zamijeni intuiciju, a algoritmi postanu dio odlučivanja.

U svijetu koji se ubrzano mijenja, pristup tehnologiji više nije dovoljan. Presudno je znati upravljati njenim potencijalom. Upravo zato vjerujem da će pitanje iskoristivosti AI-a postati centralna tačka menadžerskih razmišljanja u godinama koje dolaze.

Ovo predavanje poziva da ne govorimo više o „potencijalu“, već o njegovoj stvarnoj realizaciji. Jer singularitet nije distopijska budućnost – već pitanje donošenja odluka danas.